U Beogradskom dramskom premijerno izvođenje predstave „Čovek slon“, u režiji Kokana Mladenovića

Tamara Nikolić avatar

Džozef Merik, poznat kao Čovek slon, bio je središnja figura predstave koja istražuje teme društvene odbačenosti i drugosti. Rođen 1862. godine u Engleskoj, Merik je patio od fizičkog deformiteta koji ga je učinio „putujućom atrakcijom“. Premda je postao interesantna tema za medicinsku nauku i doktora Frederika Trevisa, Merik je preminuo u 27. godini od gušenja.

Predstava se fokusira na to kako društvo tretira ljude koji se razlikuju od norme, a ne samo na fizički deformitet glavnog lika. Kokan Mladenović, reditelj predstave, naglašava važnost teme društva spektakla, senzacionalizma i izlaženja pred publiku, naročito u današnjem dobu medijske bombardiranosti senzacionalističkim sadržajem.

Ozren Grabarić, glavni glumac u predstavi, ističe da je važno sagledati suštinu ličnosti iza njenog fizičkog izgleda i medicinskog stanja. Dimitrije Kokanov, autor dramskog teksta, navodi da je predstava odgovor na eseje Suzan Sontag o bolesti kao metafori u savremenom društvu. Reditelj Mladenović objašnjava svoj pristup radu na predstavi i ističe aktivistički karakter komada, te naglašava važnost prezentacije različitih problema savremenog društva kroz pozorišnu umetnost.

Uz Ozrena Grabarića u glavnoj ulozi, u predstavi igraju Mirjana Karanović, Jovo Maksić, Jana Milosavljević, Ivan Tomić, Slađana Vlajović, Aleksandar Jovanović, Milan Kolak, Ivana Nikolić, Ivan Zablaćanski i Bojana Stojković. Scenografiju je osmislila Marija Kalabić, kostime Aleksandra Pecić Mladenović, muziku Irena Popović Dragojević, a scenski pokret Andreja Kulešević.

Ova predstava postavlja važno pitanje o tome kako društvo tretira ljude koji se razlikuju od većine, istražujući složenost diskriminacije i odbačenosti. Čovek slon kao centralna tema bavi se temama deformiteta ne samo pojedinca, već i celog društva. Kokan Mladenović je uspeo da prenese složenost ovih tema na pozorišnu scenu kroz izuzetnu glumačku interpretaciju i vizuelni identitet predstave.

Tamara Nikolić avatar