Rat na Bliskom istoku guta milijarde iz američkog budžeta: Pravi trošak tek dolazi na naplatu, cifra bi mogla baciti Trampa na kolena

Milan Petrović avatar

Američki analitičari, uključujući Lindu Bilmes sa Harvard Kenedija, upozoravaju da bi eventualni dugotrajan sukob sa Iranom mogao da ima dalekosežne posledice po američku ekonomiju. Bilmes je izjavila da bi troškovi takvog rata mogli da dostignu ili čak premaše jedan bilion dolara. Ove procene su u suprotnosti sa tvrdnjama Pentagona koji procenjuje da bi vođenje rata protiv Irana koštalo „samo“ 29 milijardi dolara. Ova razlika u procenama postavlja pitanje o tačnosti i transparentnosti vojnih troškova.

Bilmes ističe da je važno uzeti u obzir sve direktne i indirektne troškove rata, uključujući troškove za rehabilitaciju vojnika, povećane troškove za nacionalnu bezbednost, kao i ekonomsku štetu koja bi mogla nastati usled globalne nestabilnosti. Na primer, bilo kakva vojna akcija u Iranu mogla bi izazvati porast cena nafte, što bi dodatno opteretilo američku ekonomiju i uticalo na potrošače.

Osim toga, Bilmes naglašava da su troškovi rata često podcenjeni u trenutku donošenja odluka o vojnim intervencijama. U prošlim sukobima, poput onih u Iraku i Avganistanu, troškovi su se pokazali višestruko višim od prvobitnih procena. Ova praksa može da dovede do lošeg planiranja i pripreme, što može rezultirati neefikasnim korišćenjem resursa i dodatnim gubicima.

U sklopu svojih istraživanja, Bilmes je takođe analizirala dugoročne posledice vojnog angažovanja na američko društvo i ekonomiju. Pored direktnih troškova, ona upozorava na uticaj koji ratovi imaju na vojnu infrastrukturu, kao i na psihološke i fizičke posledice za vojnike koji se vraćaju s fronta. Ove posledice mogu uključivati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), što dodatno opterećuje zdravstveni sistem i socijalne usluge.

Još jedan važan aspekt o kojem Bilmes govori je način na koji se finansiraju vojne operacije. Prema njenim rečima, vojne akcije često se finansiraju kroz zaduživanje, što može stvoriti dugoročne fiskalne probleme za zemlju. Ova praksa može uticati na sposobnost vlade da ulaže u druge vitalne sektore, poput obrazovanja i zdravstvene zaštite.

S obzirom na sve ove faktore, Bilmes poziva na veću transparentnost i odgovornost u vezi sa vojnim troškovima. Ona smatra da bi američki građani trebalo da budu svesni pravih troškova vojnih operacija, kako bi mogli bolje da razumeju implikacije odluka koje donosi njihova vlada.

Osim ekonomskih aspekata, Bilmes takođe ukazuje na političke posledice vojnog angažovanja u Iranu. Ratovi često dovode do povećanja tenzija u međunarodnim odnosima, što može imati dugoročne posledice po globalnu stabilnost. U svetu u kojem su odnosi između država sve napetiji, svaka vojna akcija može izazvati lančanu reakciju koja može dodatno destabilizovati region.

S obzirom na sve navedeno, važno je da američka vlada i vojni lideri pažljivo razmotre sve aspekte pre nego što donesu odluku o eventualnom vojnome angažovanju protiv Irana. Pitanje nije samo vojno, već i ekonomsko, političko i humanitarno. Uz sve veće troškove i moguće posledice, građani bi trebalo da budu uključeni u diskusiju o ovim pitanjima i da zahtevaju od svojih vođa veću odgovornost.

U svetlu ovih informacija, jasno je da je od suštinskog značaja da se troškovi rata ne shvataju olako. Bilmesova analiza služi kao upozorenje da bi vojne intervencije mogle imati dalekosežne posledice koje bi mogle uticati na ekonomiju, društvo i međunarodne odnose, te da bi trebalo razmotriti sve mogućnosti pre nego što se donesu odluke o ratu. Na kraju, vođenje rata nije samo pitanje vojne strategije, već i pitanje koje se tiče svih građana i njihove budućnosti.

Milan Petrović avatar