Zvuci koje ljudi često doživljavaju kao nasumično kliktanje u okeanu možda su zapravo deo složenog komunikacionog sistema kitova ulješura. Novo istraživanje otkriva da ovi zvuci imaju strukturu koja podseća na način na koji ljudi oblikuju govor i jezik. Prema nalazima studije, vokalizacije ulješura nisu haotične, već su organizovane i bogate obrascima koji ukazuju na visok nivo kompleksnosti, sličan određenim elementima ljudskog jezika.
Istraživanje koje je sprovela organizacija Project CETI nadovezuje se na ranije radove iz 2024. godine, kada su prvi put uočene sličnosti između klikova ulješura i ljudskih samoglasnika. Nova analiza, objavljena u časopisu Proceedings of the Royal Society B, obuhvatila je 3.948 zvučnih obrazaca, poznatih kao „kodasi“, prikupljenih od 15 ulješura između 2014. i 2018. godine u istočnom delu Karipskog mora.
Tim na čelu sa lingvistom Gašperom Begušem proučavao je pet ključnih karakteristika ovih zvukova i otkrio da one imaju jasne paralele sa pravilima ljudske fonetike i fonologije. Naučnici su identifikovali dve osnovne kategorije ovih zvukova: „a-kodasi“ sa jednom dominatnom frekvencijom, koji su obično duži, i „i-kodasi“ sa dve frekvencije, koji se javljaju u kraćim i dužim varijantama. Osim toga, utvrđeno je da se pojedinačni zvuci međusobno utiču i menjaju u zavisnosti od susednih tonova, slično kao što se glasovi kombinuju u ljudskom govoru.
Zanimljivo je da svaka jedinka može imati svoj sopstveni ritam i način „izražavanja“, što ukazuje na individualne razlike među ulješurama. Iako rezultati ukazuju na izuzetno složen sistem komunikacije, naučnici naglašavaju da se on još ne može nazvati pravim jezikom. Razlog za to leži u nejasnoćama oko značenja ovih zvukova, koje još uvek nije razjašnjeno. Bez razumevanja šta tačno „kodasi“ predstavljaju, oni ostaju u domenu komunikacije, a ne potpuno razvijenog jezika poput ljudskog.
Istraživanje predstavlja značajan korak napred za Project CETI, čiji je cilj da uz pomoć veštačke inteligencije dešifruje način na koji ulješure komuniciraju. Ukoliko naučnici uspeju u tome, mogli bismo značajno proširiti razumevanje razvoja jezika, pa čak i ostvariti osnovni oblik komunikacije sa drugim vrstama. Zaključak studije je jasan: komunikacija ulješura spada među najsloženije u životinjskom svetu i predstavlja jednu od najbližih paralela ljudskom govoru koje su do sada otkrivene.
Ova otkrića mogu imati dalekosežne posledice za naše razumevanje ne samo kitova, već i drugih vrsta u moru. Razumevanje načina na koji se kitovi međusobno komuniciraju može nam pomoći da bolje zaštitimo njihove staništa i doprinosimo očuvanju ovih fascinantnih bića. Pored toga, proučavanje njihovog „jezika“ može otvoriti nove horizonte u istraživanju komunikacije među životinjama i omogućiti nam da postavimo temelje za buduća istraživanja o interakcijama između ljudi i drugih vrsta.
Znanost o komunikaciji kitova ulješura može nas naučiti i o važnosti očuvanja morskih ekosistema, jer se mnoge vrste suočavaju s pretnjama zbog ljudskih aktivnosti. Razumevanje kako kitovi komuniciraju može biti ključ za očuvanje njihovih staništa i održavanje ravnoteže u morskim ekosistemima.
Istraživanja poput ovog su neprocenjiva, jer nam pomažu da shvatimo kako životinje doživljavaju svoj svet i kako sa njim komuniciraju. Naša sposobnost da razumemo i tumačimo njihove zvukove može nas dovesti do dubljeg uvida u složenost života na Zemlji i naše mesto unutar njega. Na kraju, možda ćemo uspeti da razvijemo nove metode za zaštitu i očuvanje ovih veličanstvenih bića koja nas okružuju, kao i drugih životinja koje dele naš svet.
