Profesor doktor Branko Đurović, neurokirurg i klinički neurofiziolog, pojašnjava zašto se ponekad ne možemo prestati nervirati te kada hormon stresa doseže vrhunac. Istovremeno, stres ponekad može donijeti nešto dobro, budući da nas održava fokusiranima na ono što je zaista važno.

Stres je ljudska obrambena reakcija na štetne faktore iz okoline, te organizam kroz proces adaptacije pokušava vratiti ravnotežu. Akutni stres javlja se prilikom situacija poput ispita na fakultetu ili javnog nastupa, dok je hronični stres dugotrajniji i može predstavljati problem. Prema riječima doktora Đurovića, kritičan trenutak nastupa kada se stres ponavlja, te su važni i fazi stresa – poput faze alarma, faze obrane i faze iscrpljenja.

Doktor Đurović objašnjava da promjene izazvane stresom nastaju i u mozgu. Kada je riječ o hroničnom stresu, prvo reagira amigdala, što je dio nesvjesnog dijela mozga koji obrađuje emocije, a potom dolazi do lučenja adrenalina. Svako od nas ima cirkadijalni ritam, odnosno određeni ritam hormona, te se zna kada je njihova koncentracija najveća ili najmanja. Jutarnji sati obilježeni su najvećom koncentracijom kortizola, hormona stresa.

Istraživanje pokazuje da smo najvećem stresu izloženi u 7 sati i 23 minute ujutro, a to je zbog toga što hipotalamus, mozgovni centar koji kontrolira stresogene čimbenike, u to vrijeme aktivira nadbubrežne žlijezde te dolazi do lučenja adrenalina. Upravo je kortizol taj koji nas priprema za stresnu dnevnu dinamiku.

Unatoč tome, doktor Đurović objašnjava da lučenje kortizola počinje već od pet do sedam ujutro. S obzirom na ove činjenice, nije iznenađujuće da se ujutro češće osjećamo umorno i razdražljivo, s osobitim naglaskom na vremenu između pet i sedam ujutro.

Ukupno, stres je složen proces koji utječe na različite aspekte našeg tijela i uma te ima različite faze i izazove. Razumijevanje ovih procesa može pomoći u boljem upravljanju stresom, te poznavanje ključnih činjenica može pomoći prilagoditi se i smanjiti negativne učinke stresa.