Zašto cene avio-karata između Evrope i Azije idu u nebo

Milan Petrović avatar

Cene avionskih karata na interkontinentalnim linijama zabeležile su drastičan porast u martu, sa povećanjem do šest puta u odnosu na februar, prema izveštaju konsultantske kuće Alton Aviation. Na primer, karta na relaciji Bangkok–Frankfurt, koja je u februaru koštala oko 470 dolara, sada dostiže gotovo 2.900 dolara, dok su letovi između Hong Konga i Londona skočili sa 500 dolara na više od 3.300 dolara. Ovaj nagli skok cena nije u skladu sa uobičajenim sezonskim promenama, već ukazuje na ozbiljne poremećaje u globalnom avio-saobraćaju, gde je glavni uzrok smanjen kapacitet, a ne povećana potražnja.

Problemi su nastali zbog promena u vazdušnom saobraćaju, pri čemu su avio-kompanije primorane da koriste duže rute zbog ograničenja u vazdušnom prostoru Bliskog Istoka. Ove promene rezultiraju dužim vremenom leta, što direktno utiče na potrošnju goriva i smanjuje broj letova koje avioni mogu da obave dnevno. Avioni koji su ranije mogli da obave dve rotacije sada često ne mogu da zadrže isti tempo, što dodatno smanjuje dostupnost sedišta za putnike.

Produženi letovi utiču na celokupnu mrežu letova, jer svako kašnjenje automatski uzrokuje kašnjenje na sledećem letu. Ova situacija se ponavlja, što dovodi do smanjenja broja dnevnih letova po avionu. Takođe, ograničenja u radnom vremenu posada dodatno komplikuju situaciju, jer duži letovi zahtevaju drugačije planiranje smena i moguće dodatne članove posade.

Na velikim aerodromima, slotovi za poletanje i sletanje dodatno otežavaju prilagođavanje rasporeda letova. Kada se vreme leta produži, dolazi do kašnjenja koja uzrokuju poremećaje u rasporedu, a avio-kompanije se suočavaju sa izazovima u brzom prilagođavanju.

Kada se broj dostupnih sedišta smanji, a potražnja ostane ista ili poraste, cene karata naglo rastu. Na linijama između Azije i Evrope, karte koje su u februaru koštale između 470 i 730 dolara sada se kreću između 1.900 i gotovo 3.900 dolara. Ovaj skok cena nastaje zbog načina na koji avio-kompanije formiraju cene, uzimajući u obzir brzinu prodaje i popunjenost sedišta.

Iako visoke cene sugerišu prostor za dodatne letove, avio-kompanije se suočavaju sa ograničenjima u vezi sa dostupnošću aviona, posadama i infrastrukturom na aerodromima. U ovom trenutku, povećanje broja letova nije jednostavna odluka, već pitanje realnih operativnih mogućnosti.

Najviše pogođene su rute između Azije i Evrope, koje se oslanjaju na koridore preko Bliskog Istoka. Tradicionalna čvorišta poput Dubaija i Dohe suočavaju se sa izazovima u prilagođavanju operacija, dok evropski aerodromi ne mogu brzo da preuzmu dodatni obim saobraćaja. Kako se situacija ne stabilizuje, avio-kompanije će i dalje koristiti duže rute, što će rezultirati daljim skokovima cena na tržištu.

Milan Petrović avatar