ZABORAVLJENI RECEPT IZ BAKINOG KUVARA: Zalogaj pite od starog hleba budi uspomene, a njen miris se pamti ceo život

Milan Petrović avatar

U vreme kada su se resursi pažljivo koristili, a svaki zalogaj hleba smatran svetinjom, domaćice su kreirale jela koja su postala simbol tradicije i ljubavi prema hrani. Jedno od takvih jela je pita od starog hleba, posebna poslastica koja vraća u sećanje miris domaće kuhinje i toplinu bakinih ruku.

Pita od starog hleba potiče iz srži domaćinske mudrosti, gde se ništa nije bacalo. U mnogim selima Balkana, preostali hleb postajao je prilika da se okupe porodica i prijatelji oko stola. Ova pita simbolizuje ne samo gastronomsku domišljatost, već i duhovnu povezanost sa prošlošću, gde je svaki zalogaj bio poštovan i cenjen.

Recept za ovu pitu takođe je jednostavan i često se prenosi usmenim putem, iz generacije u generaciju. Nekadašnje domaćice su sa lakoćom kidale star hleb, mutile jaja i dodavale sir, dok su čekale da se pita zarumeni u pećnici. Ovaj proces pripreme je često bio obeležen smehom i pričama, čineći svako jelo još posebnijim.

Danas, u vremenu kada se ljudi često vraćaju autentičnim ukusima, pita od starog hleba ponovo se vraća na trpeze. Ona nije samo praktično rešenje za višak hleba, već i podsetnik na vreme kada su se život i obroci doživljavali sporije, ali s više strasti i pažnje. Ova pita postala je simbol skromnosti i kreativnosti u kuhinji.

Sastojci potrebni za pripremu pite su jednostavni i lako dostupni: jedna vekna starog hleba, 300 grama sira, četiri jaja, pola litra mleka, decilitar ulja i malo susama. Ovi sastojci se lako mogu pronaći u svakoj domaćinstvu, čineći ovo jelo idealnim za svaku priliku.

Priprema pite počinje seckanjem ili kidanjem starog hleba na kockice. U posebnoj posudi, jaja se mute, zatim se dodaje sir, mleko i ulje, te se sve posoli po ukusu. Prva polovina hleba se raspoređuje u prethodno podmazan pleh, prelije se s polovinom fila, a potom se dodaje preostali hleb i završava ostatkom smese. Nakon što se pita ostavi da odstoji pola sata kako bi hleb upio tečnost, posipa se susamom i peče na 200 °C oko 30 minuta, dok ne dobije zlatnu boju.

Da bi pita bila baš onakva kakvu pamtimo iz detinjstva – mekana iznutra, a hrskava spolja – važno je koristiti pravi hleb. Najbolje se ponaša beli ili polubeli hleb, star dan ili dva. Ako je hleb suvlji, može se kratko potopiti u mleko, baš kao što su to radile naše bake, kako bi se dobila sočnost.

Sir koji se koristi treba biti domaći, punog ukusa, bilo kravlji, feta ili njihova mešavina, jer upravo on daje dušu ovoj piti. Jaja i mleko su njena osnova, a dodatak začina, poput suvog bosiljka ili malo belog luka u prahu, može dodatno obogatiti ukus. Ne zaboravite da kašika pavlake ili jogurta može učiniti čudo, dodajući bogatstvo i kremastost ovom jelu.

Pita od starog hleba nije samo obrok, već i simbol tradicije i vezanosti za korene. Svaka priprema ove pite nosi sa sobom sećanja na prošlost, na vreme kada su se porodične vrednosti i prosti užici u hrani smatrali najvažnijim. U današnje vreme, kada se često žuri i zaboravlja na jednostavne radosti, ova pita podseća na vrednost svakog zalogaja, kao i na ljubav i pažnju koje je potrebno uložiti u svaki obrok.

Ovo jelo, koje mirisima budi uspomene na detinjstvo i domaće trpeze, zaslužuje mesto u svakoj kuhinji, kao podsetnik na to koliko je važno ceniti ono što imamo i deliti sa drugima.

Milan Petrović avatar