U nekim evropskim gradovima, troškovi stanovanja postaju sve veći teret za građane, posebno za one s nižim primanjima. Analiza „Deutsche Bank Research Institute“ pokazuje da je u nekim slučajevima prosečna neto plata nedovoljna da pokrije mesečnu kiriju za jednosobni stan u centru grada. Ove informacije potvrđuje i Eurostat, koji beleži rastući udeo koji se izdvaja za kiriju i režije, a najveći teret snose oni koji rade za minimalac.
Euronews Business je istražio koji evropski gradovi imaju najbolji odnos između prosečne zarade i cene zakupa, kao i gde je stanovanje gotovo nepristupačno. Analiza se oslanja na izveštaj „Mapping the World’s Prices“, koji poredi mesečne neto zarade i kirije za jednosobne stanove u centru 69 gradova širom sveta.
Prosečne neto zarade u evropskim gradovima variraju, pri čemu se najniža zarađuje u Istanbulu (855 evra), dok se u Ženevi dostiže čak 7.307 evra. U isto vreme, kirije za jednosobne stanove takođe znatno variraju, pri čemu London prednjači sa prosečnom kirijom od 2.732 evra. Sledi ga Cirih, Dablin, Amsterdam i Ženeva, gde cene takođe premašuju 2.000 evra. U suprotnosti, Atina, Istanbul i Budimpešta nude znatno pristupačnije kirije, koje su ispod 900 evra.
U Evropi, odnos kirije prema plati varira, a u nekim gradovima, kao što je Lisabon, ceo iznos plate ide na kiriju. U Istanbulu, na primer, prosečna neto plata nije dovoljna da pokrije kiriju za jednosoban stan u centru. U Londonu, samci moraju da izdvoje čak 75 odsto plate za kiriju, dok u Barseloni i Madridu taj odnos iznosi po 74 odsto.
Podaci pokazuju da je Ženeva jedini evropski grad gde je odnos kirije prema plati ispod 30 odsto. Ostali gradovi poput Luksemburga, Frankfurta, Ciriha, Helsinkija i Beča, takođe nude povoljne odnose, ali visoke zarade znače da se i dalje radi o značajnim iznosima.
Kada se gleda globalno, gradovi poput Njujorka, gde kirija uzima 81 odsto prosečne plate, pokazuju koliko je važno uzeti u obzir ne samo cenu kirije, već i koliko novca ostaje nakon plaćanja. U Ženevi, na primer, ostaje 5.174 evra nakon plaćanja kirije, dok u Lisabonu trošak kirije premašuje zaradu za 202 evra. Ovi podaci ukazuju na rastući problem pristupačnosti stanovanja u Evropi, koji se može odraziti na kvalitet života mnogih građana.
Sve ovo ukazuje na potrebu za rešenjima koja bi omogućila pristupačnije stanovanje, posebno za one s nižim primanjima, kako bi se smanjio ekonomski pritisak na domaćinstva širom kontinenta.