Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je da je Socijalistička partija Srbije (SPS) igrala ključnu ulogu u pobedi vladajuće koalicije u Kosjeriću, uprkos negativnim reakcijama na njen izborni rezultat u Zaječaru. On je istakao da, iako opozicija ima 13 odbornika, SPS sa samo dva odbornika ima značajan doprinos u ovoj lokalnoj samoupravi. Dačić je naglasio da je bilo dogovoreno da se u Zaječaru ide odvojeno, što je rezultiralo slabijim rezultatom stranke.
Prema Dačiću, unutar SPS-a postoje različita mišljenja o njegovom vođenju stranke, ali niko ne smatra da treba podržati one koji destabilizuju Srbiju. On je podsetio na prošlost stranke, ističući da je nakon petooktobarskih promena SPS bio marginalizovan i da mnogi mladi ljudi ne razumeju taj kontekst. Dačić se seća atmosfere neizvesnosti i pretnji tokom inauguracije Vojislava Koštunice, kada su mnogi članovi stranke napustili politiku zbog pritisaka.
S obzirom na previranja unutar stranke, Dačić je naveo da su se suočili sa brojnim izazovima, uključujući unutrašnje sukobe za vođstvo. Iako je stranka 2007. godine osvojila samo 5,5% glasova, što je na granici cenzusa, Dačić je uspeo da povrati stabilnost stranke i njenu ulogu u srpskoj politici. On je podsetio na to da je nakon 2008. godine SPS u 24 opštine pretrpeo neuspehe na lokalnim izborima, ali je istakao da je stranka i dalje relevantna.
Dačić je ukazao na to da se sada mnogi raduju neuspehu SPS-a, ali da treba imati u vidu doprinos stranke u Kosjeriću. On je naglasio važnost održavanja prepoznatljivosti i identiteta stranke, posebno u svetlu aktuelnih politika i opozicije koja kritikuje vladajuću strukturu. Dačić je istakao da se SPS mora osvežiti i prilagoditi novim izazovima kako bi ostala konkurentna.
S obzirom na bogatu istoriju SPS-a, koja datira od 1903. godine kada je osnovana kao Srpska socijaldemokratska stranka, Dačić je istakao značaj obeležavanja 35 godina od revitalizacije stranke. On je naglasio potrebu za jačanjem identiteta stranke, istovremeno se distancirajući od drugih političkih opcija, kao što je Srpska napredna stranka (SNS).
Dačić je takođe naglasio da je, i pored dugogodišnjeg političkog angažmana, još uvek u kontaktu s građanima i da može slobodno da se pozdravi sa ljudima na ulici. Ova izjava reflektuje njegovu želju da bude pristupačan i da ostane blizak običnim ljudima, što je ključni element političke komunikacije.
U zaključku, Dačić je istakao da SPS mora nastaviti da se razvija i prilagođava savremenim izazovima. Dok se suočava s kritikama i unutrašnjim izazovima, stranka teži da očuva svoj značaj na političkoj sceni Srbije. Dačićeva analiza političkih događaja i izbornih rezultata pruža uvid u trenutne strategije i planove SPS-a, kao i u dinamiku unutar stranke koja se bori da povrati svoj uticaj na srpsku politiku.