Dok su na sceni novosadskog SNP ponovo oživele Suzana i Marčelina u osavremenjenoj postavci „Figarove ženidbe“, u Beogradu, u Narodnom pozorištu, od sutra će se pevati Mocartove čuvene arije u modernoj verziji njegove komične opere „Cosi fan tutte“, poznate pod nazivom „Tako čine sve“. Ova opera će biti predstavljena pod dirigentskom upravom Aleksandra Gutića, a premijera je zakazana za 20.30 na Sceni „Raša Plaović“, uz reprize 13. i 24. maja.
Režiju potpisuje Ana Grigorović, koja ističe da je nova postavka savremena, odvažna i prvenstveno namenjena mladima. Grigorović naglašava da opera „Tako čine sve“ postavlja pitanja o kompleksnosti emotivnih odnosa mladih generacija. Pita se da li iza opuštenog stava stoje duboki strahovi, da li je ranjivost mana, i ima li ljubavi u klubu? U središtu priče nije osuda, već razumevanje. Dva mlada para će se poigrati svojim osećanjima, a njihov ples će biti intenzivan sve do trenutka kada se svetla upale i oni ostanu ogoljeni jedni pred drugima sa svim svojim osećanjima, strahovima, kajanjem i sramotom. Tada se postavlja pitanje: šta je ljubav kada se usudimo da budemo ono što jesmo?
Primadona i vokalni mentor Jadranka Jovanović ističe da je rad sa mladima na modernoj i duhovitoj interpretaciji opere bio veliko zadovoljstvo. Opisuje kako „Tako čine sve“ na svež način preispituje važna životna pitanja kroz igru zamene identiteta i emocionalne izazove likova. Ova opera, koja je poslednja koju je Mocart komponovao u saradnji sa libretistom Lorencom da Ponteom, osvetljava složenost ljudskih odnosa uz muzičku virtuoznost karakterističnu za Mocartov opus.
Premijera Mocartove opere odigrana je 26. januara 1790. godine u bečkom Burgteatru. Nakon samo pet predstava, usledila je pauza zbog smrti cara Jozefa II, a opera je ponovo izvedena još pet puta tokom leta. Međutim, više nije igrana u Beču za vreme Mocartovog života. Prvo britansko izvođenje bilo je u maju 1811. u Kraljevskom pozorištu u Londonu, dok u Sjedinjenim Američkim Državama nije izvođena sve do 1922. godine, kada je odigrana u Metropoliten operi. Rare je igrana do Drugog svetskog rata, a u drugoj polovini 20. veka ponovo je zauzela mesto u standardnom operskom repertoaru.
Tematika opere, koja sadrži elemente mitskih priča kao i elemenata poznatih iz dela Šekspira i Bokača, nije vređala bečki senzibilitet tog vremena, ali je u 19. i ranoj 20. veku smatrana rizičnom, vulgarnom, pa čak i nemoralnom. Prema nekim izvorima, Mocart nije voleo primadonu Adrijanu Ferareze del Bene, arogantnu ljubavnicu svog libretiste da Pontea, za koju je stvorena uloga Fjordiliđi. Kako bi se prilagodila njenim muzičkim sposobnostima, Mocart je njenu ariju „Come scoglio“ komponovao kao prepunu skokova.
Naziv opere „Cosi fan tutte“ može se smatrati mizoginim, a ovaj naziv se prevodi kao „sve (one) su iste“, dok se na engleskom obično prevodi kao „Žene su takve“. Ova melodična fraza citira se i u uvertiri opere, a reči „Cosi fan tutte“ pevaju i trojica muškaraca u drugom činu, neposredno pred finale.
Premijera će takođe biti prilika da publika upozna novu generaciju operskih umetnika, mlade izvođače iz Operskog studija „Borislav Popović“. Ovaj studio ima dugu i značajnu tradiciju od sredine 20. veka, kao rasadnik mladih talenata i mesto susreta sa iskusnim umetnicima koji pružaju mentorsku podršku svojim naslednicima. U solističkoj podeli predstave nastupiće Teodora Ilić, Nataša Jovović, Marko Kostić, Stefan Petković, Milica Lolić i Tamaš Kiš.
Ova savremena i duhovita interpretacija Mocartove opere pruža jedinstvenu priliku za istraživanje emocija, ljubavi i međuljudskih odnosa, dok istovremeno predstavlja mladim umetnicima priliku da zasijaju na operskoj sceni.