Boris Liješević, istaknuti pozorišni reditelj i autor, predstavlja svoj novi projekat pod nazivom „Moje pozorište“ u okviru 39. festivala „Grad teatar“ u Budvi. Ova premijera, koja se održava na Sceni između crkava, donosi inovativan pristup pozorišnoj umetnosti i preispituje granice ličnog i univerzalnog.
U središtu predstave je pitanje identiteta. Kroz introspektivni narativ, Liješević istražuje sopstvenu poziciju u svetu pozorišta, postavljajući pitanja poput „Ko sam ja?“ i „Šta me sprečava da budem svoj?“. Ova pitanja nisu samo lična; ona odražavaju šire dileme s kojima se mnogi suočavaju u potrazi za autentičnošću i izražavanjem. Glavni junak predstave je autor koji postaje sam svoj izvođač, a kroz tu poziciju sagledava sebe i svoja iskustva.
Predstava „Moje pozorište“ je više od samo umetničkog dela; ona je i lična ispovest koja se transformiše u univerzalnu priču. Kroz fragmentarni narativ autofikcije, Liješević koristi svoja životna iskustva i sećanja da bi izgradio složenu sliku ljudskog identiteta. Ova predstava ne samo da otkriva individualne borbe, već i povezuje publiku sa univerzalnim temama koje se tiču ljudske prirode.
U predstavi igraju talentovani glumci Nebojša Ilić, Ana Mandić, Vojin Ćetković, Branka Šelić, Bojan Žirović i sam Boris Liješević. Njihova uloga je ključna u prenošenju emocija i poruka koje predstava nosi. Prva izvedba „Moje pozorište“ održana je 23. maja ove godine, a od tada izaziva pažnju i interesovanje publike, kao i kritičara.
Festival „Grad teatar“ u Budvi je poznat po tome što okuplja umetnike iz različitih oblasti, pružajući platformu za inovativna dela. Ove godine, festival se ponovo potvrđuje kao značajno mesto za razmenu ideja i umetničkih izraza. „Moje pozorište“ se savršeno uklapa u ovu viziju, donoseći novu dimenziju pozorišnoj sceni.
Liješević, kao autor, ne beži od ličnih tema, već ih koristi kao osnovu za šire razmatranje. Kroz svoju priču, on poziva publiku da razmisli o sopstvenim identitetima i preprekama koje ih sprečavaju da budu autentični. Ova introspektivnost je ključno obeležje predstave, koja podstiče duboko emocionalno povezivanje sa gledateljima.
U današnjem svetu, gde se često suočavamo sa pritiscima društva i očekivanjima drugih, „Moje pozorište“ može poslužiti kao podsticaj za preispitivanje sopstvenih vrednosti i izbora. Liješević postavlja važno pitanje o tome šta znači biti autentičan u svetu koji često favorizuje konformizam.
Predstava takođe otvara dijalog o prirodi umetnosti i njenoj ulozi u oblikovanju identiteta. Da li je pozorište samo sredstvo zabave, ili može biti i alat za ličnu transformaciju? Liješević ne daje konačan odgovor, već ostavlja prostor za razmišljanje i diskusiju.
Uprkos ličnom tonu, „Moje pozorište“ se može smatrati univerzalnim delom koje govori o ljudskoj prirodi, borbama i težnjama. Kroz svoje iskustvo, Liješević poziva publiku da se suoči sa vlastitim strahovima i nesigurnostima, otvarajući vrata ka dubljem razumevanju sebe i drugih.
Ova predstava je više od umetničkog dela; to je poziv na akciju, poziv da se preispitamo, da se suočimo sa svojim strahovima i da se izrazimo. U svetu koji često favorizuje površnost, „Moje pozorište“ pruža osvežavajući podsticaj za autentičnost i lični razvoj.
U zaključku, „Moje pozorište“ Borisa Liješevića je značajan doprinos pozorišnoj umetnosti, koji kombinuje lične i univerzalne teme na način koji angažuje i inspiriše publiku. Ova predstava će sigurno ostaviti snažan utisak na sve koji je dožive, a festival „Grad teatar“ nastavlja da bude važna platforma za ovakve inovativne umetničke projekte.