Jasmina Reza, poznata francuska spisateljica, nakon uspeha svog dela „Bog masakra“, donosi novi pozorišni komad koji nosi naziv „Bella figura“. Ovaj naziv se u italijanskoj kulturi koristi kao izraz koji simbolizuje katoličku pristojnost, a očekivano je da će komad biti oštar i provokativan. Međutim, u ovom delu, postavljaju se osnovna pitanja o malograđanštini i slabostima likova.
U središtu priče je Boris, kojeg igra Uroš Jakovljević, čovek koji već četiri godine vara svoju ženu sa Andreu, farmaceutkinjom koja se ponaša „neprilagođeno“. U ovoj situaciji, dolazi do nepredviđene nesreće kada Boris nenamerno udari svekrvu svoje žene, Fransoaz, dok je ona sa partnerom Erikom na proslavi rođendana. Ova situacija postavlja temelje za istraživanje karaktera i međuljudskih odnosa.
Andreu, koju tumači Milica Trifunović, prikazuje „pravo lice“ kroz svoje postupke, dok gđa Ivona, koju igra Jovana Gavrilović, ne mari za društvene konvencije. Ostali likovi, uključujući Fransoaz i Erika, suočavaju se sa svojim neurozama i unutrašnjim sukobima, što dodatno komplikuje situaciju. Boris je prikazan kao brakolomac koji se suočava sa bankrotom, dok Fransoaz nosi teret svojih emotivnih problema i odnosa sa zahtevnom majkom.
U ovom komadu, Reza koristi lepe metafore koje oslikavaju stvarne i univerzalne probleme srednje klase. Na primer, Fransoaz priznaje da se boji zvukova prirode, što može simbolizovati šire strahove i nesigurnosti likova. Ipak, komad ne donosi pravi emotivni katarzis, niti napetost, a likovi se bave svojim banalnim problemima bez suštinske promene.
Iako su likovi u konstantnom sukobu sa svojim ambicijama i očekivanjima, u priči nedostaje centralni dramski događaj. Umesto toga, fokus je na igri glumaca i njihovim bravurama. Jakovljević uspešno dočarava duh „japijevskog“ Džejmsa Dina, dok Jovana Gavrilović donosi dinamičnost i humor u svoj lik. Vahid Džanković se pojavljuje kao nova boja u glumačkom ansamblu Ateljea, dodajući dubinu i složenost svojim likovima.
Režija Đurđe Tešić donosi pomalo konvencionalan pristup, ali s naglaskom na grotesku društvenih igara i pristojnosti. Uz to, scenografija Vesne Popović stvara prostor koji omogućava likovima da se slobodno kreću, a kostim Zore Mojsilović dodatno naglašava društvene klase kojima pripadaju, čime se podržava osnovna tema komada.
U ovom komadu, Reza istražuje složenost ljudskih odnosa i društvenih normi, istovremeno koristeći humor i ironiju kako bi osvetlila malograđanske osobine likova. „Bella figura“ ne donosi očekivanu napetost, ali pruža uvid u ljudsku prirodu i složenost međuljudskih odnosa. Ovaj komad je još jedan testament Rezinom talentu da predoči socijalne i intimne probleme na način koji je razumljiv i pristupačan široj publici.
U konačnici, „Bella figura“ predstavlja duboku analizu moderne srednje klase, njihovih strahova, želja i frustracija. Iako ne donosi klasičnu dramsku strukturu, pruža uvid u složene karaktere i njihove međusobne odnose, ostavljajući publiku da razmišlja o vlastitim životnim izborima i društvenim normama.
