Prošlo je 30 godina otkako je košarkaška reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Atini 1995. godine. Ovaj događaj se, pored sportskog uspeha, pamti i po kontroverznom potezu hrvatskih košarkaša koji su tada osvojili bronzanu medalju. Izgleda da je ovaj turnir bio prekretnica ne samo za jugoslovensku, već i za hrvatsku košarku, koja se suočila sa brojnim izazovima nakon raspada Jugoslavije.
Hrvatski košarkaši su, naime, napustili pobedničko postolje u trenutku kada je trebala da se intonira himna „Hej, Sloveni“. Ova akcija, koja se može smatrati nesportskom, odjeknula je u javnosti i ostavila ozbiljan pečat na dalju sudbinu hrvatske košarke. Saša Danilović, jedan od junaka tog uspeha, u dokumentarnom filmu „Prvi šampionski balkon“ otkrio je anegdote iz tog perioda, uključujući i nesrećni potez Hrvata.
Na ceremoniji dodele medalja, hrvatski košarkaši su se demonstrativno povukli sa postolja, čime su zapravo pokušali da umanje značaj pobede Jugoslavije. Ovaj potez je izazvao oštre kritike i označio je početak teškog perioda za hrvatsku reprezentaciju. U razgovoru, Danilović je istakao da je taj potez bio pod uticajem tadašnjeg političkog vrha Hrvatske, konkretno predsednika Franje Tuđmana, koji je bio ključan u donošenju odluka u tom trenutku.
Aco Petrović, bivši selektor i reprezentativac Hrvatske, potvrdio je da je odluka o silasku sa postolja bila političke prirode. U razgovoru sa Danilovićem, on je objasnio da je pritisak dolazio direktno iz državnog vrha, što je stvorilo dodatni pritisak na igrače. Danilović je za ovaj incident rekao da nije bilo mržnje ni tenzije među igračima, već da su svi bili svesni težine situacije u kojoj su se našli.
Kako je vreme prolazilo, hrvatska reprezentacija nije uspela da se vrati na postolje, a Danilović veruje da je to bio trenutak kada su „ugasili košarku u Hrvatskoj“. Iako su imali talentovane igrače tokom godina, nešto nije funkcionisalo onako kako treba. Danilović smatra da je taj incident doneo negativnu energiju koja se osetila i na dalji rad reprezentacije.
Pritom, Danilović je napomenuo da su se igrači i dalje srećeli i komunicirali, ali pod posebnim okolnostima, često skriveni jedni od drugih. U tom periodu, kada su emocije bile na visokom nivou, bilo je teško održati normalne odnose. „Svi smo delili svlačionicu u SFRJ, radovali se zajedničkim uspesima. Vreme je bilo teško, ali je to iskustvo oblikovalo naš odnos“, rekao je Danilović.
U međuvremenu, nakon skandaloznog poteza Hrvata, naš tim je smislio simboličnu „osvetu“. Kako je otkrio Danilović, Divac je predložio da im ostave cveće na postolju, što je bio njegov način da pokaže razumevanje i pomirenje. Iako je Danilović u početku skeptično gledao na tu ideju, na kraju je shvatio da je to bio značajan gest koji je pokazivao sportsku duhovnost i ljudskost.
S obzirom na to da se čini da su se rane iz prošlosti polako zacelile, Danilović se nada da će se ovakvi incidenti nikada više ne ponoviti. „Svi smo mi ljudi, a u tim trenucima, kada su emocije na visokom nivou, teško je donositi ispravne odluke. Nadam se da ćemo svi naučiti iz tih iskustava“, zaključio je Danilović.
Ova priča nije samo o košarci, već o ljudskim sudbinama, emocijama i političkim pritiscima koji su oblikovali sportsku istoriju. Čini se da su se sve strane, uprkos prošlim nesuglasicama, trudile da izgrade mostove razumevanja i prijateljstva u svetu sporta.
