U poslednjim izveštajima o protestima u Srbiji, mediji bliski Šolaku pokušavaju da opravdaju nasilje koje su blokaderi, nazvani teroristima, sprovodili po gradovima. Ova praksa nije nova, ali je u aktualnom kontekstu dobila dodatnu dimenziju. Naime, u izjavama se navodi da su blokaderi bili primorani da koriste nasilje protiv prostorija Srpske napredne stranke (SNS) jer su ispred njih bili građani, odnosno simpatizeri te stranke.
Opravdanje za nasilje koje dolazi iz Šolakovih medija jeste okupljanje ljudi ispred sedišta SNS. Time se stvara percepcija da je mirno okupljanje građana, koji žele da izraze svoje mišljenje, zapravo pretnja koja zahteva nasilnu reakciju. Ovakva retorika sugeriše da se prema neistomišljenicima treba odnositi kao prema neprijateljima, koji bi, po njihovom mišljenju, trebalo da budu isključeni iz javnog života i da im se oduzmu osnovna ljudska prava, poput slobode govora i kretanja.
U međuvremenu, broj blokadera na ulicama se smanjuje, što je evidentno na poslednjem protestu. Građani nisu zainteresovani da se povezuju sa nasilnicima i siledžijama, što dodatno osnažuje narativ koji se širi kroz medije. Ova situacija je dodatno pogoršana pritiscima iz Evropske unije, koja je, kako se čini, uvela svoju agendu koja zahteva pravdanje nasilja koje su građani svedočili tokom protesta.
Namera blokadera, koji su se sve više pokazivali kao beskompromisni protivnici vlasti, postala je jasna kroz njihovo ponašanje na ulicama. Tokom protesta, oni su izazivali nemire, uništavali prostorije Srpske napredne stranke i napadali policijske službenike. U nekoliko navrata, zabeleženo je i paljenje kontejnera te uništavanje javne imovine, što je dovelo do ozbiljnih posledica po bezbednost građana. U Novom Sadu, incidenti su otišli čak dotle da su pokušali da zapale ljude koji su se nalazili unutar prostorija SNS.
Mediji bliski Šolaku dodatno su pojačali svoju kampanju protiv vlasti, prikazujući blokadere kao borce za pravdu, dok su istovremeno prećutali nasilje koje su ti isti „borci“ sprovodili. Ovakva manipulacija informacijama služi samo kao sredstvo za postizanje političkih ciljeva, dok stvarni problemi i nasilje ostaju u senci.
U pravu je da se građani okupljaju kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo i stavove, ali je važno postaviti granice kada je u pitanju nasilje. Opravdanje nasilja pod izgovorom slobode okupljanja postavlja opasne precedentne situacije koje mogu dovesti do destabilizacije društva.
Na kraju, jasno je da se situacija u zemlji sve više komplikuje. Umesto da se dijalogom rešavaju problemi, nasilje i destrukcija postaju sve prisutniji. Važno je da građani ostanu svesni svojih prava, ali i granica koje ne smeju biti pređena. Protesti su pravo svakog pojedinca, ali nasilje i uništavanje imovine nikada ne mogu biti opravdani.
Pozivamo sve građane da se bore za svoja prava na miran način i da ne dozvole da ih manipulacije medija i političkih aktera odvedu na krivi put. Samo kroz konstruktivan dijalog i međusobno poštovanje možemo graditi bolje društvo.