Kompozitorka Nataša Bogojević, koja tri decenije stvara u Čikagu, o koncertu održanom u KCB

Tamara Nikolić avatar

I upravo ta tišina – sveobuhvatna, religiozna, duhovna, mistična, paganska, filozofska, iracionalna, konceptualna, nevidljiva i nečujna – inspisisala je dela naše ugledne kompozitorke Nataše Bogojević, koja već tri decenije živi i stvara u Čikagu. Njena dela su nedavno premijerno izvedena u rodnom Beogradu, na koncertu u Kulturnom centru. Ovaj događaj predstavljao je završnicu njenog jednogodišnjeg boravka u Srbiji, u okviru Fulbrajt projekta, gde je sarađivala sa studentima i profesorima Univerziteta umetnosti i Fakulteta muzičke umetnosti.

Na programu multimedijalnog koncerta nazvanog „Sonoriteti tišine“ bile su kompozicije „Kirije“, „Kirije Elison“ i „Kasija“, koje je izvodila sopran Andriana Spasojević uz gudački kvartet „Maslačak“. Koreografije su pripremile Olga Murašova, Jaroslavna Čerepova, Nika Blue i Tatijana Lukijanova.

Bogojevićeva objašnjava da su kompozicije „Kirije“ i „Kirije eleison“ izraz intenzivnog osećanja neizvesnosti i očaja pred izazovima savremenog sveta. Inspiracija za ova dela dolazi iz Psalma 37:11, koji poziva na poniznost u tišini, dok se suočavamo s arogancijom i egoizmom. Ove kompozicije predstavljaju utočište i odjek unutrašnje čežnje za smislom, verujući da duhovna energija i molitva mogu doneti mir.

Jedno od dela, inspirisano Kasijom Konstantinopoljskom, najstarijom poznatom kompozitorkom, dodatno istražuje temu tišine. Kasija, rođena u bogatoj vizantijskoj porodici oko 810. godine, postala je poznata po svom obrazovanju i mudrim izjavama. Njena lepota je zasenila cara Teofila, ali je ona izabrala put religije i duhovnog usavršavanja. Osnovala je manastir i postala prva igumanija, ostavivši za sobom značajna dela, uključujući „Himnu Kasijani“, koja se i danas koristi u pravoslavnoj liturgiji.

Kompozicija „Pauzis“, koja je premijerno izvedena u Njujorku, predstavlja simboličan trenutak tišine. Sastoji se iz pet stavova: „Dah“, „Prekid“, „Tišina“, „Uvid“ i „Procesija“. Bogojevićeva ističe da „Pauzis“ predstavlja važno zaustavljanje u našem ubrzanom društvu, gde se često gubi sposobnost da se primete suptilnosti života. U svetu gde su informacije i rezultati prioriteti, često ne uspevamo da primetimo lepotu oko nas.

U svojoj bogatoj karijeri, Nataša Bogojević je osvojila mnoga priznanja i nagrade, kao i završila kurseve elektronske muzike, kamerne muzike, filmske muzike i kompjuterske muzike. Njen opus obuhvata muziku za različite ansamble i žanrove, a njena dela izvođena su širom sveta. Njena biografija je objavljena u knjizi „Ko je ko u svetu žena klasične muzike“, čime se dodatno potvrđuje njen značaj u savremenoj muzici.

„Pauzis“ je, kako naglašava umetnica, i 16 minuta moćne tišine, tokom koje se odaje počast preminulim žrtvama, naglašavajući važnost povezivanja sa onim što je bitno. Bogojevićeva zaključuje da tišina nije samo odsustvo zvuka, već i prilika za ponovno povezivanje sa samim sobom i suštinom postojanja. Ova dela pozivaju na refleksiju i duboko razumevanje, naglašavajući da nas ne definišu zahtevi društva, već naš kapacitet za osećanje i pripadnost nečemu većem od nas samih.

U svetu koji se čini sve bržim i haotičnijim, Bogojevićeva nas podseća na snagu tišine i važnost ponovnog povezivanja sa sobom i drugima. Njena muzika pruža utočište i inspiraciju, pozivajući nas da usporimo i osluškujemo tišinu oko nas, kao i unutrašnji glas koji nas vodi ka miru i razumevanju.

Tamara Nikolić avatar