Prolećna setva je ključna aktivnost za ratare u Srbiji, a ove godine fokus je na šećernoj repi, kukuruzu i soji. Dok je šećerna repa već posejana, stručnjaci savetuju da se sa setvom kukuruza i soje ne žuri i da se sačeka zagrevanje setvenog sloja zemljišta. Pre setve, ratari su završili zimsku obradu zemljišta kako bi smanjili isparavanje vlage i poravnali površine. Preporučuje se primena azotnog đubriva, s tim da je deo već dodat u jesen, dok se sada dodaje pre setve.
Goran Bekavac iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad ističe da je važno ne žuriti sa setvom kukuruza, jer je zemljište još uvek hladno. Za optimalnu setvu, temperatura u setvenom sloju zemljišta mora biti između 10 i 12 stepeni na dubini od pet do sedam centimetara. Bekavac upozorava da se seme ne sme stavljati u hladno zemljište, jer će to usporiti procese klijanja i rasta. On podseća da je važno pratiti vremenske prilike i ne oslanjati se samo na kalendar.
U pripremi zemljišta, važno je izbegavati teške mašine kao što su tanjirače, koje dodatno isušuju površinski sloj. Bekavac naglašava da je predsetvena priprema ključna za postizanje optimalnog uslova za setvu. Pored toga, ove godine se očekuje smanjenje površina pod kukuruzom, jer su mnogi proizvođači izgubili poverenje u ovu kulturu zbog slabih prinosa u prethodnim godinama.
Poljoprivrednici kao što je Tomislav Bačić, koji obrađuje oko 550 hektara, govore o izazovima sa sušom koja je pogodila region Lukićeva. Zbog klimatskih promena, struktura setve se menja, a Bačić planira da sadi samo 100 jutara kukuruza, prelazeći na uljarice poput suncokreta. On ističe važnost sistema za navodnjavanje, koji može pomoći u borbi protiv suše, ali naglašava da je pre svega potrebna komasacija zemljišta kako bi se olakšala obrada.
Takođe, prilikom setve, pravilna gustina sejanja je od suštinskog značaja, posebno u uslovima nedostatka padavina. Proizvođači moraju analizirati zemljište kako bi odredili potrebnu količinu azota i postigli optimalne prinose. Zorica Rajčić iz PSS Zrenjanin ukazuje na značaj analize zemljišta, jer ona pokazuje koliko azota je dostupno i kako prilagoditi gustinu setve.
Borba protiv korova je još jedan izazov, jer korov predstavlja konkurenciju gajenim kulturama, posebno u sušnim uslovima. Rajčić savetuje uvođenje različitih hibrida i FAO grupa zrenja kako bi se povećala otpornost na sušu.
Na kraju, proizvođači se nadaju da će nedavne padavine poboljšati stanje vlage u zemljištu. Iako je setva šećerne repe u srednjem Banatu završena, ova kultura zauzima sve manje površine, što dodatno naglašava promene u agrarnoj proizvodnji u Srbiji.
