Sklapanje ugovora sa zakupcima stana donosi određene pravne obaveze, ali i rizike za vlasnike nekretnina. Prema rečima advokata Lazara Borozana, ugovor o zakupu je zakonska obaveza koja može dovesti do problema ukoliko podstanar ima dugove. Naime, ako podstanar ima prijavljeno prebivalište u stanu, izvršitelji mogu da popišu pokretne stvari vlasnika nekretnine u slučaju da podstanar ne izmiruje svoje obaveze prema poveriocima.
Borozan objašnjava da, ako zakupac bude prijavljen na adresi stana koji iznajmljuje i ako bude imao dug prema svom poveriocu, poverilac može pokrenuti postupak izvršenja za naplatu duga. U tom postupku, javni izvršitelj može da popisuje sve stvari koje se nalaze u stanu, uključujući pokretne stvari podstanara i vlasnika. Ovo može dovesti do situacije u kojoj će biti popisani i vlasnikovi predmeti, što može predstavljati ozbiljan problem za vlasnika nekretnine.
Da bi se zaštitili od ovakvih situacija, vlasnici stanova mogu koristiti pravni institut prigovora trećeg lica. Ovaj prigovor dozvoljava vlasniku da zahteva od izvršitelja da ne izvršava postupak na stvarima koje su u njegovom vlasništvu. Vlasnik može podneti prigovor sve do završetka izvršnog postupka, a kako je kod ovih postupaka rok obično kratak, važno je delovati brzo.
Ukoliko vlasnik dokaže da su pokretne stvari njegovo vlasništvo, to može sprečiti izvršenje nad tim stvarima. Međutim, Borozan ističe da vlasnici često nemaju potrebnu dokumentaciju, kao što su ugovori o prodaji ili računi, koji bi dokazali njihovo pravo. Ako takve isprave ne postoji, prigovor može biti odbijen i vlasnik može biti primoran da pokrene poseban parnični postupak.
Važno je napomenuti da parnični postupak ne odlaže izvršenje, što može stvoriti dodatne komplikacije za vlasnika. U tom slučaju, vlasnik može da se nađe u situaciji da su mu stvari već prodate, te će morati da nadoknadi njihovu vrednost.
Jedan od ključnih problema je i to što vlasnici stanova često nisu obavešteni kada se vrši izvršenje. U zakonskom okviru, samo dužnik i poverilac su obavešteni o postupku, dok vlasnik može ostati neinformisan i tako propustiti rok za podnošenje prigovora.
Kako bi se zaštitili od ovih rizika, Borozan preporučuje nekoliko mera. Prvo, vlasnici bi trebalo da redovno proveravaju svoj stan i poštu kako bi bili sigurni da se ne vodi nijedan postupak. Takođe, u ugovoru o zakupu može se navesti da zakupac ne može prijaviti prebivalište, čime se smanjuje rizik od popisivanja stvari.
Treći savet je da se u ugovoru navedu pokretne stvari koje se nalaze u stanu u trenutku zaključenja ugovora. Ova evidencija može pomoći vlasniku da dokaže svoje pravo na predmetne stvari u slučaju spora. Konačno, važno je održavati redovnu i otvorenu komunikaciju sa zakupcem, što može pomoći u pravovremenom saznanju o eventualnim problemima.
Ugovor o zakupu stana je pravni dokument koji štiti i zakupca i stanodavca. Pre potpisivanja ugovora, važno je detaljno ga pročitati i razjasniti sve nejasnoće. Pisani oblik ugovora je obavezan, jer usmeni dogovori teško mogu biti dokazani. Priprema pre potpisivanja ugovora može uštedeti vreme, novac i živce, te je savet da se potraži pravna pomoć ako je potrebno.
U zaključku, pravila oko zakupa nekretnina su složena, a vlasnici stanova treba da budu oprezni i proaktivni u zaštiti svog imovine kako bi izbegli potencijalne pravne probleme i gubitke.
