Francuski pisac Olivije Gez u Beogradu predstavio svoju knjigu „Pohvala izmicanju“

Tamara Nikolić avatar

U Francuskom institutu u Beogradu, francuski pisac Olivije Gez predstavio je svoju knjigu – esej pod nazivom „Pohvala izmicanju“, koja je nedavno prevedena na srpski jezik. Autor u ovom delu istražuje kulturu fudbala i pojam driblinga kao oblika društvene i kulturne inteligencije, povezujući ga sa širim pitanjima slobode i prevazilaženja ograničenja. Knjiga je na srpski jezik preveo Stefan Piper, a objavila je izdavačka kuća FMK knjige 2024. godine, uz podršku Francuskog instituta u Srbiji.

Olivije Gez ističe da fudbal i književnost imaju mnogo zajedničkog, kao što su uzvišenost, igra, emocije, umetnost, sloboda, radost, strast i stil. Njegov esej otvara priča o smrti i sahrani jednog od najboljih brazilskih fudbalera, Manea Garinče. Gez opisuje Garinču kao „najgenijalnijeg, najneočekivanijeg u istoriji“ i kao ludog driblera, koga je pesnik Vinicijus de Moraes nazvao „anđeo sa krivim nogama“. Garinča je umro u 49. godini, ostavljajući iza sebe bogatu, ali i tragičnu priču.

Na pitanje kako prognozira prolazak Francuske na Svetskom prvenstvu u fudbalu, Gez je izjavio da smatra da je tim dobar i jak, ali je dodao da će, ukoliko Francuska ne bude igrala dobro, navijati za Argentinu, jer voli njihov način igre. Garinča, iako izuzetno talentovan, imao je problematičan život ispunjen porocima. Gez se osvrće na njegovu depresivnu stranu, naglašavajući kako su slava i bogatstvo često pratili njegovu propast.

Tokom promocije, Gez je govorio o povezanosti fudbala, književnosti i istorije. Kao dečak je zavoleo fudbal, a zatim istoriju, ali se na kraju opredelio za pisanje. Njegova strast prema driblingu, koja se pojavila u Brazilu, takođe je bila tema razgovora. Gez objašnjava da su prvi crni fudbaleri počeli da driblaju kako bi izbegli kontakt s belim odbrambenim igračima, stvarajući tako pokret koji je postao simbol slobode i umetnosti na terenu. Dribling se razvijao na plažama i poljanama, a njegova akrobatska priroda povezuje se s plesom i emocijama.

Olivije Gez posebno ističe najbolje brazilske i argentinske fudbalere, kao što su Dijego Armando Maradona i Garinča, koji su, uprkos velikim uspesima, često završavali u propasti. Njihove sudbine govore o tragičnoj prirodi slavnog života, gde slava i bogatstvo mogu biti prolazni.

Pored predstavljanja svoje knjige, Gez je podelio i svoja osećanja prema Beogradu i Srbiji. Ovaj pisac nije prvi put u Beogradu i izražava svoju ljubav prema ovom gradu i njegovim ljudima. Njegov otac je boravio u Jugoslaviji, što mu dodatno povezuje sa ovim mestom. Kroz osmeh je dodao da nije ni čudo što voli Beograd, s obzirom na porodičnu istoriju.

U razgovoru o savremenom fudbalu, Gez naglašava da današnji fudbal nije kao nekadašnji. Tvrdi da su fudbaleri ranije igrali srcem, dok je danas fudbal postao biznis, u kojem se mešaju politika i veliki novac, gubeći time svoju suštinsku vrednost kao igre i umetnosti.

Nakon promocije svoje knjige, Gez je bio gost u beogradskoj MTS dvorani, gde je prikazan film prema njegovom romanu „Nestanak Jozefa Mengelea“. Priča se fokusira na Mengelea koji, pod pseudonimom, traži utočište u Argentini, bežeći od svojih mračnih eksperimenta iz Aušvica.

Olivije Gez je stručnjak za književnost Centralne Evrope i Balkana, a svoje znanje je sticao i kao predavač na Prinston univerzitetu u Sjedinjenim Američkim Državama. Rođen je 1974. godine u Strazburu, a njegovo književno stvaralaštvo karakteriše interesovanje za savremenu istoriju i političke podele koje oblikuju evropski kontinent. Njegova dela kombinuju lične, kulturne i istorijske aspekte, čineći ih značajnim doprinosom književnosti i razumevanju društvenih fenomena.

Tamara Nikolić avatar

Pročitajte takođe: