ČOVEK KOJI NIJE PRISTAO DA SE SVRSTA: Enver Petrovci (1954

Tamara Nikolić avatar

Enver Petrovci, poznati jugoslovenski glumac, reditelj i pedagog, preminuo je juče u Prištini, ostavljajući za sobom bogatu umetničku ostavštinu i značajan trag u srpsko-albanskim odnosima. Rođen 1954. godine, Petrovci je bio jedan od retkih umetnika koji je, uprkos dubokim podelama, nastojao da bude most između dva naroda. Njegova karijera obuhvatila je više od pedeset filmova i televizijskih serija, kao i brojne pozorišne uloge koje su ostavile snažan utisak na publiku.

Petrovci je glumu studirao prvo na Višoj pedagoškoj školi u Prištini, a potom i na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde je bio deo generacije koja je uključivala i neka poznata imena poput Dare Džokić, Danice Maksimović i Branislava Lečića. Njegov zemljak, glumac Faruk Begoli, bio je ključna figura koja ga je podstakla da se preseli u Beograd i nastavi studije. Njihovo prijateljstvo trajalo je kroz godine, a zajednički rad na filmovima dodatno ih je povezivao.

Uloga u filmu „Stepenice za nebo“ bila je samo početak njegovog uspešnog glumačkog puta. Petrovci je igrao u mnogim popularnim filmovima i serijama, kao što su „Slom“, „Bolji život“, „Selo gori, a baba se češlja“ i „Senke nad Balkanom“. Njegov rad je bio prepoznatljiv po dubokom emocionalnom izrazu i sposobnosti da se poveže sa publikom. Lečić je istakao da je Petrovci bio divan čovek i sjajan glumac, koji je nosio beogradski pozorišni repertoar u teškim vremenima.

U privatnom životu, Petrovci je bio poznat po svom otvorenom duhu i nepristajanju na podelu ljudi prema nacionalnosti. Njegova sposobnost da gleda na ljude kao pojedince, a ne kao pripadnike određenih grupa, bila je nešto što su mnogi cenili u njemu. Iako je imao problema zbog svog stava, Petrovci je ostao dosledan svojim uverenjima i nastavio da se bavi umetnošću.

Petrovci je tokom svoje karijere igrao na mnogim pozorišnim scenama širom bivše Jugoslavije, uključujući Jugoslovensko dramsko pozorište, Atelje 212 i BDP. Njegove uloge u predstavama kao što su „Koštani“ i „Kosančićev venac br. 7“ ostale su zabeležene kao neke od najznačajnijih u njegovoj karijeri. Dramaturg Gordana Goncić podseća da je Petrovci prvi put nastupio u Ateljeu 212 1978. godine, a od tada je postao ključni deo repertoara.

Osim glume, Petrovci je bio i pedagoški radnik. Osnovao je pozorišta u Prištini, kao što su Dodona i Očevo pozorište, i predavao glumu na Univerzitetu u Prištini, kao i na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Njegov doprinos obrazovanju mladih umetnika bio je značajan, a mnogi su ga pamtiti kao mentora koji je nesebično prenosio svoje znanje i ljubav prema umetnosti.

U jednom od svojih intervjua, Petrovci je govorio o stereotipima i predrasudama koje su prisutne u društvu, naglašavajući da su oni rezultat nepoznavanja i neznanja. Njegove reči o važnosti humora i viceva kao znakova opuštenosti u društvenim odnosima i dalje odjekuju u sećanju mnogih koji su ga poznavali.

Enver Petrovci ostaje nezaboravna figura u svetu umetnosti, čiji rad i životni put su ostavili neizbrisiv trag u kulturi regiona. Njegova harizma, posvećenost umetnosti i sposobnost da zbliži ljude kroz svoj rad čine ga ne samo izuzetnim umetnikom, već i značajnom ličnošću koja će se pamtiti i poštovati. U trenutku kada je njegova karijera i život prekinut, ostaje nam da se setimo njegovih dela i poruka koje je ostavio za sobom.

Tamara Nikolić avatar